Aosta (Valle d'Aosta)

Aosta je planinska (alpska) regija u sjeverozapadnoj Italiji, sa posebnim autonomnim statusom. Obuhvaća istoimenu glavnu dolinu i 14 pobočnih dolina.
Kroz Aostu od rimskih vremena prolaze vojni i trgovački putevi za Švicarsku (Veliki Sv. Bernard) i Francusku (Mali Sv. Bernard). Kroz dolinu je prolazila trasa 'Via Francigena' kojom su hodočasnici pješačili na putu u Rim.
Prema sjeveru dolinu zatvaraju masivi Mt. Blanca, Monte Rose, Gran Paradisa i Matterhorna (Monte Cervino).

Cervinia (2.006 m/nv)

Cervinia (franc. Breiul) alpsko je selo u podnožju Matterhorna, poznato po skijaškim terenima koji su preko Malog Matterhorna (žičara na Plateau Rosa, 3500 m) povezani sa Zermattom u Švicarskoj.
Uspon iz Chatillona (26 km od Aoste) do Cervinije dugačak je 27 km, sa visinskom razlikom od 1.475 m i prosječnim usponom od 5,4 % (max. 12 %).
Na Giru 2015. godine Cervinija je bila cilj 19. etape (Gravellona Toce-Cervinia, 236 km), koju je osvojio Fabio Aru.

Veliki Sv. Bernard (2.469 m/nv)

Prijevoj se nalazi između 2 najviša alpska vrha – Mont Blanca i Monte Rose, a povezuje Aostu u Italiji i Martigny u Švicarskoj.
Prijevoj je poznat po 'Skloništu Sv. Bernarda' kojeg je 1049. godine izgradio biskup iz Aoste, Bernard od Mentona. Pasmina bernardinaca uzgojena je u skloništu, a prvi put se spominje 1690. godine. Danas se uzgajalište nalazi u Martignyju.
Ispod prijevoja prolazi tunel dug 5.798 m, izgrađen 1964. godine, kao prvi cestovni tunel u Alpama.
Uspon iz Aoste (591 m/nv) dugačak je 32 km, sa visinskom razlikom od 1.878 m i prosječnim usponom od 5,9 %.

Mali Sv. Bernard (2.188 m/nv)

Prijevoj se nalazi južno od masiva Mt. Blanca, na glavnoj alpskoj vododjelnici, a povezuje Aostu u Italiji i Bourg St. Maurice u francuskoj Savoji.
Prema arheološkim nalazima prijelaz preko prijevoja korišten je još u željeznom dobu (8. st. p.n.e.), te kasnije u rimsko doba.
Uspon iz Aoste (Morgex) dugačak je 27,6 km, sa visinskom razlikom od 1.282 m i prosječnim usponom od 4,6 %.
Na Tour d'Franceu prijevoj je bio 4 puta, posljednji put 2009. godine, na 16. etapi od Martignyja do Bourga.

Bourg Saint Maurice (744 m/nv) – Les Arcs

Bourg je ishodišno mjesto skijaškog mega-područja 'Paradiski' (141 lift, 239 staza ukupne dužine 425 km), s kojim ga povezuje futuristička uspinjača 'Arc en Ciel' (Put na nebo).
Apartmanska sela 'Les Arcs' izgrađena su na stanicama žičara – Arc 1600, Arc 1800, Arc 1950 i Arc 2000.
Do Bourga se iz Pariza brzom željezničkom linijom stigne za 2h i 15 minuta, tijekom cijele godine.
Grad je također popularna ljetna destinacija, zahvaljujući skijanju na glečeru, te kajak i kanu sportu na rijeci Isere, gdje je održano više svjetskih prvenstava na divljim vodama.

Val d'Isere (1.872 m/nv)

Najpoznatije europsko skijalište, domaćin zimskih olimpijskih igara 1992. godine (muški spust), svjetskog skijaškog prvenstva 2009. godine i muškog i ženskog Svjetskog kupa svake sezone.
Sastoji se od 2 zaseoka – Le Fornet (slikovita stara arhitektura) i La Daille (moderne apartmanske višekatnice).
Zajedno s obližnjim Tignesom ishodište je skijaškog područja 'Espace Killy', koje je povezano sa 'Paradiski' (Les Arcs, La Plagne) i 'Les 3 Vallees' (Val Thorans, Meribel, Courchevel). Razvoj skijaškog turizma započeo je 1932. godine, kada je otvoren prvi moderni hotel.

Col de l'Iseran (2.770 m/nv)

Cesta preko prijevoja (D902) povezuje dolinu rijeke Isere (Val d'Isere) i dolinu rijeke Maurienne (Bonneval-Sur-Arc).
Nalazi se na 684 km dugoj turističkoj ruti 'Route des Grandes Alpes' koja povezuje Ženevsko jezero (Thonon-les-Bains) i Azurnu obalu (Menton), preko najviših prijevoja francuskih Alpa (Saisies, Iseran, Galibier, Lautaret, Izoard, Vars, Bonette, Cayolle, Turini). Zbog jakog prometa u dolini Chamonixa, 1995. godine na trasu su dodani prijevoji Colombiere i Aravis.
Izgradnja izvorne trase započela je 1909. godine, a završila 1937. godine, kada je otvorena cesta preko Col de l'Iserana.
Tour d'France je prelazio Col de l'Iseran 7 puta – prvi put 1938. godine, a posljednji 2007. godine (9. etapa: Val d'Isere-Briancon, 160 km, pobjednik na vrhu Jaroslav Popovič).
Uspon iz Bourg Saint Mauricea dug je 48 km, sa visinskom razlikom od 1.995 m. Na dionici uz jezero Chevril (brana i vidikovac prije Val d'Iserea) ima više galerija i neosvijetljenih tunela. Stvarni uspon počinje na 33. km, iz Val d'Iserea (1.872 m/nv), po krasno izvedenoj cesti čiji uspon ne prelazi 6,3 %.
Spust na južnu stranu do Lanslebourga dug je 33 km, sa visinskom razlikom od 1.371 m i prosječnim nagibom od 7,3%.

Megeve

Razvoj grada i skijaškog područja počeo je 1920. godine, dolaskom obitelji Rothschild i otvaranjem prvih hotela. Odmah je postao obavezna zimska destinacija aristokracije, bogataških obitelji i svjetskog jet-seta. I danas su cijene nekretnina vrtoglavo visoke zbog interesa bogate klijentele.
Ski područje 'Evasion Mont-Blanc' obuhvaća 217 staza, ukupne dužine 445 km, sa 116 ski-liftova.
Grad je poznat po održavanju 'Megeve Polo Masters' turnira, jedini koji se igra na snijegu, te takmičenjima u raznim zimskim sportovima – curling, trke psećih zaprega, nordijsko trčanje, itd.

Col du Mont Cenis (2.083 m/nv)

Ime planine dolazi od 'mont des cendres' – 'planina od pepela', kojim obiluje tlo kao posljedica povijesnog paljenja šuma.
Modernu cestu preko prijevoja izgradila je Napoleonova vojska 1803.-1810. godine, a željeznica uz trasu ceste 1868. godine.
Dio povjesničara Mont Cenis smatra Hanibalovim prijevojem, preko kojeg je 218. godine prije Krista vojska iz starovjeke Kartage s bojnim slonovima prešla na Apeninski poluotok i utjerala strah u kosti rimskim legijama.
Na prijevoju se nalazi brana i akumulacijsko jezero, koje je sa zapreminom od 315 milijuna m3 šesto jezero u Francuskoj.

Ortlerske Alpe

Ortlerske Alpe planinska su skupina u južnom dijelu središnjih Alpa, između dolina rijeka Adige i Noce u pokrajini Južni Tirol, u najvećem talijanskom nacionalnom parku 'Stilfser Joch'.
Najviši vrh Ortler (3.905 m), bio je do 1918. godine najviši vrh tadašnje Austro-ugarske monarhije, a danas je najviši vrh cijelog Tirola.
Tijekom I. svjetskog rata grebeni Ortlerskih Alpa bili su poprište žestokih topničkih okršaja austrijske i talijanske vojske, o čemu svjedoče brojni ostaci vojnih utvrda i bunkera.

Passo dello Stelvio (Stilfser Joch), 2.757 m

Prijevoj Stelvio u Ortlerskim Alpama povezuje 2 doline u 2 talijanske pokrajine – Vinschgau (Val Venosta) u Južnom Tirolu (Alto Adige) i Valtellinu u pokrajini Sondrio.
Prva cesta preko prijevoja građena je u vrijeme Austrijske Carevine, od 1820. do 1825. godine, po projektu talijanskog inženjera Carla Doneganija, kako bi se provincija Lombardija povezala sa Austrijom. Do današnjih dana izvorna trasa ceste sa 75 serpentina doživjela je neznatne izmjene. Posebno je atraktivan uspon sa sjeverne strane iz Prada, sa 48 serpentina.

Stelvio Bike Day

Rekreativno biciklističko događanje posljednje subote u kolovozu okuplja tisuće biciklista sa svih strana Europe – 2015. godine sudjelovalo je 12.100 biciklista (9.550 na usponu sa sjeverne strane iz Prada i 2.550 na usponu sa južne strane iz smjera Bormija).
Po usponu sa sjeverne strane (25 km/1.848 m, prosječni uspon 7,4 %) moguća je kružna tura preko Umbrail Passa (2.503 m) do Santa Marije u Švicarskoj, te natrag preko Glurnsa na polaznu točku u Pradu.

Vinschgau (Val Venosta)

Dolina Vinschgau gornji je dio doline rijeke Etsch (Adige), u zapadnom dijelu talijanske pokrajine Južni Tirol.
Prema popisu iz 2001. godine, 96,5 % stanovnika govori njemački, a preostalih 3,5 % talijanski jezik. Do 17. stoljeća u dolini Vinschgau govorio se retoromanski.
Dolinu odlikuje suha i topla klima, sa natprosječnim brojem sunčanih dana, a poznata je po plantažnom uzgoju marelica, jabuka i jagoda.

Bormio

Sa 4.100 stanovnika Bormio je centar gornje Valtelina doline, na rijeci Adda koja teče prema jezeru Como. Sa drugim alpskim dolinama povezan je sa 4 prijevoja: Passo dello Stelvio (Južni Tirol), Umbrailpass (Val Mustair), Passo di Foscagno (Livigno) i Passo di Gavia (Ponte di Legno).
Bormio je poznat kao skijaški centar, u kojem se svake godine krajem prosinca na stazi 'Stelvio' održava muški spust Svjetskog skijaškog kupa. Spust-staza je druga po duljini u Svjetskom kupu (3,27 km/1,010 m, prosječni pad 31 %), iza čuvenog Lauberhorna u švicarskom Wengenu.

- Kaštel u Brodu n/K -

- Grad Kostel na Kupi -

- dvorac Stara Sušica -